Za svoj posljednji veliki međunarodni turnir ove godine izabrao sam EPT u Pragu. Prag, taj dragulj srednjoeuropske
kulture, mjesto je kojem se uvijek rado vraćam. U ovo, predbožićno vrijeme, Prag je posebno šarmantan. Zamrznuta
Vltava, mostovi u snijegu, Hradčani koji svjetlucaju povrh grada, brojni okićeni štandovi i borovi. Čovjek se osjeća
kao da se nekim čudom našao u nekoj bajki za djecu. No, kako sam došao ovdje odigrati svoj prvi EPT turnir, ljepote grada sam ipak morao ostaviti postrani i koncentrirati sa na igru.

Main event EPT-a, za kojeg je buy in bio 5300 eura, održavao se u kongresnoj dvorani Hilton hotela. Nastupilo je gotovo 600 igrača iz cijeloga svijeta, uključujući i brojne poznate pokeraše i razne druge poznate osobe iz javnog života. Ja sam zaigrao 1B dana, zajedno sa još gotovo 400 igrača koji su također odlučili zaigrati tek drugog dana. Struktura od 30000 početnih čipova je, uz levele od 60 minuta, jedan od glavnih razloga što se na EPT-u može vidjeti puno dobrog pokera. Za stolom na kojem sam igrao prvih nekoliko levela, bilo je nekoliko vrlo dobrih i iskusnih igrača dok su najslabije karike bile mladi Azijat lijevo od mene i srednjovječni gospodin desno od mene. Pokušao sam, naravno, odigrati što više potova sa navedenim slabijim igračima što mi je na početku i uspjelo, pa sam nakon nepuna 2 sata imao vrlo solidan stack od preko 40000.

Da nisam ušao u jedan bluff protiv Azijata( bilo je to na početku kad još nisam znao da to nije igrač kojeg ikada treba blefirati) imao bih i još veći stack. Nažalost, nakon 2-3 sata sam premiješten na drugi, mnogo opasniji stol. Tu sam bio u društvu nekoliko odličnih igrača, od kojih su neki imali lijepih turnirskih rezultata u prošlosti( jedan je osvojio EPT naslov između ostaloga)
Zanimljivost je predstavljao jedan mladić iz Skandinavije, kojega su blindovi na kraju “pojeli” ali kojega igra i tako
nije zanimala već je bez prestanka, satima, pričao na svom jeziku igračima za stolom, iako ga ni ja, a ni većina igrača
za stolom nije razumjela. Njegov jedini sunarodnjak za stolom je pak samo krotko kimao glavom na višesatne pokušaje za uspostavljanjem komunikacije koja ga očito ni najmanje nije zanimala. Tako da smo svi bili prisiljeni u stvari igrati s hendikepom, budući da su svi pokušaji da se mladić ušutka ostali bez uspjeha. Nakon što su ga blinovi napokon “pojeli” uslijedio je zajednički, pomalo zočesti ali shvatljivi, uzdah olakšanja svih prisutnih igrača. Nisam uspio saznati dijagnozu mladog Skandinavca.
Moram reći da u nekoliko sati igre zaista nisam imao previše prilika za osvajanjem potova. Bio je to period
kad je chipleader, koji se nalazio lijevo od mene, akumulirao ogromnu količinu čipova pokazavši svaki put dobitnu kombinaciju.
Najveći pot je dobio s 89 koje je reraisao nakon što je tight igrač s rane pozicije raisao. Došao je flop iz snova-A99, turn 8- a river 4 tako da njegov protivnik tighter koji je imao AK nije imao puno šanse i izgubio je dobar dio čipova plačajući betove do kraja. Nekoliko partija kasnije opet je uslijedila slična situacija, s istim igračima u glavnim ulogama. Raise s rane pozicije reraise s kasne pozicije i call od strane tightera. Flop dolazi AXX tighter CR all in, samo da bi svoje AJ suprotstavio AQ svojega poker krvnika.
Ja sam jedini značajniji pot osvojio s AA koje sam reraisao na kasnoj poziciji i dobio call od inicijalnog raisera.
Na flopu J98 odlučio sam čekirati na poziciji( razlog djelomice pripisujem tellu protivnika a dijelom intuiciji)
Turnu  je donio 5 na što je protivnik  betao oko pola pota što sam ja platio. Nakon što je river donio još jednu 5 on je čekirao. Tu sam odlučio betati gotovo cijeli pot, što se pokazalo kao dobra odluka jer je protivnik mrmljajući i negodujući ipak platio s J9. Počeo mi je nakon otkrivanja karata govoriti nešto o mojoj sreći na riveru( ne spominjući svoju sreću na flopu, naravno) na što sam mu samo rekao nice call preflop.
Nakon te ruke više nisam dobio niti jedan pot. Završna ruka dogodila se kad sam reraisao QQ na blindu i dobio all in s buttona koji sam instant platio. Protivnik je, na moju žaost, imao AA. Tako je rezultatski neuspješno završio moj prvi nastup na nekom EPT turniru. Usprkos tome mislim da mogu biti zadovoljan svojom igrom, koja će vjerujem na sljedećim EPT turnirima biti još i bolja.

Nakon završetka WPT-u Marrakechu zadržao sam se u Maroku nekoliko dana s namjerom da zatim krenem za London na posljednji Unibet open ove kalendarske godine. Međutim, let iz Marrakecha za London je otkazan zbog štrajka u zračnom prometu u Španjolskoj pa je moj put iz Marrakecha za London trajao stoga 3 dana a uključivao je 2 dana čekanja u zrakoplovnoj luci Marrakecha, 2 otkaza leta, dolazak u Stockholm u 4 ujutro samo da bih otkrio da je i let iz Stocholma za London, British Airways otkazao.

Kad sam već gotovo odustao od puta za London i igranja na Unibet openu, iznenada mi se otvorila mogućnost leta sa švedskom kompanijom SAS,  čiji let inače treba bookirati bar 24 sata prije. Vrlo susretljivo osoblje na švedskom aerodromu, čija ljubaznost i spremnost za pomoć me je podsjetila na generalnu neljubaznost osoblja našeg uslužnog sektora, mi je uspjelo ishoditi zamjenu moje karte za kartu i let sa švedskom SAS kompanijom.  S obzirom da sam imao kartu za let s British Airwaysom, to smatram velikom uslugom koju bih prilično teško mogao dobiti od neke druge kompanije. Nakon puno peripetija uspio sam tako ipak, napokon, doći do Londona 2 sata prije početka turnira.
Nakon smještaja u hotelu Hilton, u sobi na 13-tom katu koja je imala prekrasan pogled na London,  pokušao sam se malo odmoriti i pripremiti za turnir koji se održavao u obližnjem kasinu Victoria.  Smještaj i organizacija turnira su, inače, bili na uobičajeno visokoj razini, tako da su igrači osim u odličnom hotelu Hilton koji se nalazi u centru Londona, mogli uživati i u 2 partija, poklonu dobrodošlice,  finoj hrani i ljubaznom osoblju koje je stalno bilo igračima na usluzi.
Turnir sam dočekao,  s obzirom na umor i nespavanje protekla 2 dana, u prilično dobrom raspoloženju,  pun entuzijazma i želje za natjecanjem.  Stol na kojem sam igrao je bio mjesto gdje se vrlo teško moglo vidjeti dobar igrački potez.  Bio je to stol pun pasivnih rekreativaca koji je prilično podsjećao na poker stolove u Novoj Gorici na tjednima pokera prošlih, zlatnih godina.  Iznimka su bila 2 solidnih igrača, od kojih je jedan bio ipak previše predvidljiv da bi ga se moglo nazvati dobrim igračem.
I tim je veće moje razočaranje što sam već nakon 4 sata morao napustiti turnir.  Bilo je to nakon što mi je jedna od većih riba za stolom platila veliki raise prije flopa, platila mi je i pot na flopu AJ9 s J8, da na turnu dobila 8 što je učinio moje AK gubitnom kombinacijom koja se nije popravila ni nakon rivera. Ta je partija bila samo točka na i moje loše serije koja je trajala od početka turnira i koja se nije promijenila do kraja.  Tako sam se, nažalost prije vremena, mogao posvetiti dugouskraćivanom odmoru u mojoj sobi s prekrasnim pogledom na 13 katu hotela Hilton.

 For my first WPT I chose Marrakech, the beautifull red pearl of north Africa.
This was my first visit to Morocco after almost 10 years. I have to say that after first few hours I realized that things have changed a lot here.

 The new bildings, new, modern cars, women dressed like in Europe. But despite many changes the spirit of Morocco havent changed. Moroccan people are polite, open, full of empathy and of course they want to sell you everything.  Prizes are still low compared to european, but have tendency to grow.
The first day I went to legendary Djema el Efna square, in the center of the old medina. This is one of a most famous and beautifull squares in the nort Africa where you can find all sorts of sellers, different animals, food and famous fresh orange juice. The atmosfere here, specially in the night, is unforgettable. Different sounds, smells and all sorts of people make this place special.
A second day tournament started at 2. The casino of Marrakech is one of the most famos casinos in Africa and it is part of a big complex with spa centar, famous El Saadi palace and hotel, and gardens with pools. El Saadi palace is one of the last places in Morocco where you can see eunuchs, tradicional guards of imperors in the islamic world.
Atmophere in casino was very nice, and a stuff was polite. First day 136 players started a tournament. My table was not so good, with 2 strong professionals and 3 very solid amateurs.
The levels were 60 minutes with 30000 starting chips.
After first few hours I had pretty big stack which gave me a chance to make a pressure on the players. Unfortunatly,  last level I havent played very well and  lost lots of chips in 2 situations. In the first one I havent raised flop when I should have, and in the second I bluffed I guy who was a calling station. Whell, it was 3 in the morning, and after 11 hours It can happend.
But still I finished the first day with a solid stack. Just 50 players survived first day.

A second day started about 84 players, from days 1A and 1B. I had about 40000 chips and
average was about 70000.  My new table was much better for me then the one from the first day. The best player was on my left side and that was the worst thing for me.
I started aggressively trying to put pressure on the two very tight players and after 2 hours I had nice stack again. Then I lost one coint flip and again my stack was in danger. I tried to build it again but before I did it the crucial hand came.
I open raised from the late position with A10. Button just called and so the big blind.
The flop came A-8-2 rainbow, I CB about a half pot and a button reraised me to about 45000. The big blind folded. After few moments I decided to put everything in the centar( I had little more than 45000- the amount he raised) In that moment I thought that I was maybe beaten but I decided that its worth to risk 50000 to win 12000 and make big stack of 17000. After all the guy who pushed was playing strange and was pushing all kind of hands before. He called reraise all in with A4 from big blind after tight player from the middle position pushed, just few hands earlier, so I thought I had to call there. Unfortunatly for me he turned aAJ and after no help from a turn and a river I was out.
Generally speaking I was satisfied with my game. I thing I played good poker and with little more luck I could have done much more. It was also a great expiriance for me and I hope next time I ll do even better.

Bliži se zadnji Unibet open turnir u ovoj godini, a posljednja destinacija bit će uvijekatraktivni London.

Grad s bezbroj mogućnosti ugostiti će igrače iz cijele Europe koji će se natjecati za prestižnu tutulu osvajača Unibet opena. Budući da ove godine nisam imao previše uspjeha na unibetovim turnirima nadam se da ću na posljednjem unibetovom turniru u 2010 godini to ispraviti. Prije odlaska u London trebao bih odigrati WPT u Marrakeshu pa će to biti više nego dobro zagrijavanje za turnir u Londonu.

Koliko suUnibet open turniri postali popularni i u Hrvatskoj dokazuje i činjenica da u London dolazi i nekoliko hrvatskih igrača koji će se okušati na završnici u Londonu. Najzvučnije ime među njima svakako je Hrvoje Mitrović-Mitrica koji je već imao jedan odličan nastup na Unibet openu u Budimpešti kad je završio deseti. Osim njega i nekoliko igrača koji do sada nisu igrali na unibetovim turnirima spremaju se u London tako da ćemo imati pravu malu hrvatsku ekspediciju u engleskoj metropoli.
Činjenica da je struktura turnira poboljšana svakako je ono što će dodatno oraspoložiti igrače što će se , nadam se, očitovati u u još većem odazivu. Na kraju bih samo pozvao sve još neodlučne igrače s ovih prostora da bukiraju avionsku kartu za London(karata još ima i nisu pretjerano
skupe) i krenu na jedan od najbolje organiziranih europskih turnira u europsku prijestolnicu London. Vidimo se!

Za nama je još jedan Unibet open turnir, održan ovoga puta premijerno u Valenciji. Organizacija je opet bila na visokoj razini što je uostalom postao standard kod unibetovihturnira. Smještaj je bio u fantastičnom Sorolla hotelu, koji se nalazi odmah pored kasina.
Nakon dolaska u Valenciju i smještaja u hotelu, u kasinu je organiziran party dobrodošlice na kojem smo se poprilično zabavili
ali ipak sa malo zadrške prema totalnom opuštanju zbog nastupa na 1B danu turnira koji je bio sutradan.

Turnir, koji se prvi put održava sa poboljšanoj strukturi u kojoj svaki igrač ima 15000 početnih čipova, prvi dan je trajao čak 11 levela tako da je sa pauzama završio tek oko 4 sata iz ponoći. Moram priznati da je ovo bio jedan od napornijih turnirskih dana
od svih na kojima sam nastupao.
Ipak, to nije prevelika cijena za osjetno bolju strukturu koja je posljedica navedenog povećanja početnog broja čipova. Moj nastup je završio pred sam kraj zadnjeg dana nakon što sam bio prisiljen odigrati kao short stack all in s 33 dok je protivnik na blindu imao KK.
Bitnija se partija desila ranije kad sam naletio s QQ u protivnikove KK što je za posljedicu imalo gubitak velike količine čipova. Turnir sam odigrao bez većih grešaka, iako sam u 2 situaciju vjerojatno mogao oteti pot riskantnijim bluffovima, od kojih sam na kraju odustao. Sve u svemu mogu biti prilično zadovoljan svojom igrom.

Nastavak boravka u Valenciji
prošao je u istraživanju ovog prekrasnog grada koji u sebi spaja krasnu srednjovjekovnu arhitekturu i futurnističke ultramoderne
građevine. Jedna od svjetski poznatih građevina, muzej znanosti, simbol je grada koji većina ljudi povezuje sa Valencijom.
U dijelu grada gdje se nalazi navedeni muzej, održavao se i glavni unibetov party na koje su se igrači do kraja opustili s obzirom da je većina njih do tada završila svoj nastup na turniru. Nakon odlične zabave i kasnonoćne vožnje taksijem po uspavanoj Valenciji, koja je noću
posebno zanosna, uslijedio je povratak u mir hotela. Na kraju mogu reći da je ovo bio jedan od boljih Unibet opena i svima
poslati poziv da dođu na veliku ovogodišnju završnicu u London!

Po dobrom starom običaju započeo sam svoju jesensku sezonu turnira u prekrasnom ambijentu casina Perla u slovenskoj Novoj Gorici gdje je na rasporedu cijeli tjedan bio Jesenjski Poker Festival(Turneo Autunnale). Odlučio sam nastupiti na subotnjem main eventu, te na last chance turniru u nedjelju.

Kako nisam imao sreće sa plasmanom na main eventu, preostalo mi je da tražim svoju šansu na €200 buy in last chance freezout turniru. Na navedenom turniru je nastupilo oko 70 igrača, većinom Talijana, od kojih se, dalo vrlo lako “krasti”, i Slovenaca.

Generalno mogu biti prilično zadovoljan svojom igrom, i činjenicom da sam veći dio turnira bio chip leader što mi je omogučilo da vršim pritisak na ostatak fielda.  U heads up dvoboju sam ostao protiv jednog talijanskog igrača, a uoči početka sam imao prednost po broju žetona u odnosu na Talijana u omjeru 3:2. U posljednjoj ruci turnira sam na boardu 10c-8c-Xc odigrao check/raise all in sa 10-8, što je Talijan platio sa J-9, openenderom bez ijednog trefa u ruci. Bilo je to, kako bi rekao prijatelj Mitrica, la-pa-pa za Talijana, a druga turnirska pobjeda za mene u Novoj Gorici, gdje se obično odlično osjećam.

Pobjeda mi je donijela nešto manje od 4000 eura ali i dodatno samopouzdanje pred skorašnje nastupe na nekoliko velikih turnira, a posebno na predstojećem velikom finalu LAPT-a u Argentini, gdje namjeravam igrati.

Nadam se da ću se sa dobrim vjestima javiti uskoro iz Argentine!

S puno isčekivanja i nestrpljenja ljubitelji pokera iz Hrvatske i ostalih susjednih zemalja čekali su na početak Croatian Poker Series turnira koji se održavao u Splitu od 22-28.08. Razloge treba tražiti prvenstveno u fantastičnoj strukturi Main eventa gdje su igrači kretali sa čak 50000 početnih žetona ali i dobroj organizaciji i prekrasnom okruženju hotela Meridijan i Casina Lav.

Možemo slobodno reći da su očekivanja u velikoj mjeri ispunjena i da je premijerni tjedan turnira u Splitu dao naslutiti da je uspjeh serijala CPS turnira vrlo izgledan. Croatian Poker Series Split 2010 započeo je u velikom stilu. Na Warm Up Deepstack €100+10 Freezout turniru zaigralo je 124 igrača, a dva dana kasnije, na €130+20 Nightly Freezeout Turbo turniru nastupilo je 86 natjecatelja.

Na samom Main Eventu, koji je trajao 5 dana, nastupilo je ukupno 215 igrača, što je bilo u skladu s prognozama i očekivanjima organizatora. Moj nastup na turniru je nažalost trajao samo 1 dan. Nakon što sam dobro krenuo u turnir i sagradio solidan stack, dogodila mi se noćna pokeraša, a to je da sam naletio sa setom na set, i to još protiv deep stack suparnika. Naime, nakon raisa na srednjoj poziciji od strane Hane Šoljan-članice Pokerica Ladies teama, i mojeg plaćanja s 99 na kasnoj poziciji, igrač s blinda je mini reraisao, što sam s obzirom na deep stack i poziciju ispravno platio. Flop je donio J-9-4 sa 3 trefa, nakon čega je preflop raiser betao skoro pot. Hana je bacila, a ja sam nakon dosta razmišljanja odlučio odigrati all in, nadajući se da ću biti isplačen od eventualnog overpaira. Nažalost, desilo se da protivnik ima jedinu kombinaciju sa kojom me je dominirao- JJ( boju sam isključio zbog više faktora i načina betanja). Nakon što sam u toj partiji izgubio oko 90 posto čipova bio sam prisiljen odigravati riskantne all inove nadajući se poduplavanju čipova, što se nije dogodilo već sam ubrzo naletio na jači ručni par držeći u ruci 44. Time je moje sudjelovanje na turniru završeno.

Na kraju mogu biti zadovoljan svojom igrom i činjenicom da sam turnir odigrao bez veće greške uz nekoliko vrlo dobrih procjena, što nažalost ovaj puta nije bilo dovoljno za neki bolji rezultat.
Sljedećeg dana nastupale su pripadnice ljepšeg spola na €150+20 Ladies ONLY NL Freezeout turniru.
23 igračice iz nekoliko zemalja odlučile su zaigrati na premijernom turniru za žene na CPS-u. Veliki uspjeh polučile su djevojke iz Hrvatske jer je u prvih 5 bilo čak 4 predstavnica iz Hrvatske.U HU-u su ostale Sonja Kovač, članica Pokerica ladies teama i LeloCro. Na kraju su se čipovi našli u sredini pa je Sonjinih AQ odlučilo duel protiv QJ Lelocro što je Sonji donijelo titulu pobjednice CPS Ladies turnira u Splitu i lijepu novčanu nagradu.

Ravno sa naše lijepe obale, otisnuo sam se ovaj tjedan na Unibet open koji se vratio jednoj od svojih omiljenih destinacija, prekrasnoj češkoj prijestolnici Pragu. Usprkos dugom putovanju i prometnoj gužvi koja nas je pratila tijekom prelaska granice, neizmjerni šarm Praga koji osvaja na prvi pogled, brzo nam je isprao nelagodu zbog napornog i dugog puta. Nakon dolaska do hotela Hilton, gdje se već tradicionalno održava Unibet open u Pragu i registracije za 1B dan turnira, krenuli smo na večernju šetnju Pragom i večeru u jednoj od lokalnih pivnica. Večera se uz odlično češko pivo odužila ali umor od puta je ipak učinio svoje pa smo u hotel stigli dovoljno rano da se mogu odmoriti i pripremiti za petak kad sam trebao nastupiti na turniru. Organizacija i smještaj su  na uobičajeno visokoj razini koja se svakim sljedećim turnirom i podiže. Zadovoljstvo smješajem se vidjelo i po sretnim licima gostiju  koji su po prvi puta došli kao pratnja igračima na turniru i koji su većinom oduševljeni Hiltonom i susretljivošću osoblja i organizatora turnira.
Prvog dana su nastupila dvojica naših igrača, no nažalost ni DonkeyRi ni Zelja22 usprkos vrlo solidnoj igri nisu uspjeli preživjeti prvi dan.
Moj nastup je također, nažalost, trajao samo 1 dan. Usprkos tome što sam na sagradio solidan stack prvih sati igre, zahvaljujući prvenstveno dvojici iznimno loših igrača, nakon večere sam imao iznimno lošu seriju koja mi je istopila stack, pa sam bio prisiljen odigrati riskantnije. Inducirao sam squeez s AQ protiv jedinog igrača koji je za stolom to mogao odigrati, na moju žalost taj put je imao QQ koji su izdržali i za mene je to bilo kako Mitrica kaže “la papa” iz turnira. No s obzirom da sam tada imao oko 9000 dok su blindeovi s anteom bili oko 1050, a igrač koji je puno rejzao povisio je s kasne do 1000, ja na buttonu i nisam imao puno izgleda da se izvučem iz te situacije. No tako je to s turnirime, uistinu se puno toga mora poklopiti da bi se desio dobar rezultat, što će se nadam se desiti na nekom od sljedećih Unibet opena. Turnir je nešto kasnije, nažalost, napustio i posljednji hrvatski predstavnik Roba pa je tako Unibet open u Pragu ostao bez hrvatskih predstavnika.
Nakon ispadanja iz turnira osjećao sam uobičajenu prazninu i umor, ali dobro raspoloženje prijatelja je vremenom polako počelo prelaziti na mene pa smo krenuli prema vrhu Hiltnon hotela gdje se nalazi prekrasno uređen klub sa fantastičnim pogledom na Prag gdje mi se uz dobro društvo i piće ubrzo popravilo raspoloženje, pa se kratki posjet noćnom klubu pretvorio u sjajni izlazak. Dodatno me oraspoložilo novostečeno poznanstvo s Francuzom, prijateljevim kolegom, koji mi je ispričao jednu od najintrigantnijih priča koje sam čuo zadnje vrijeme. On je naime imao rezerviranu kartu za fatalni let iz Ria u Pariz, let koji je završio nikad razjašnjenom tragedijom, budući da se crne kutije dosad nisu našle. Čudnim spletom okolnosti, koji uključuje nenadani poziv njegove kolegice zbog nekih poslovnih razloga, on je promijenio kartu i krenuo sa avionom koji je letio istom rutom nekoliko sati prije i time izbjegao tragediju. Zanimljivo je da mi je ispričao da je cijelim putem bilo iznimno lijepo vrijeme i da od oluje, koju su kasnije spominjali kao mogući uzrok nesreće, nije bilo ni traga iako su letjeli istom rutom uz samo par sati razmaka!
Ta me priča na neki čudan način oraspoložila i napunila energijom pa sam zaboravio do kraja na svoje sitne muke vezane uz gubljenje potova na turniru.

Mnogo uzbuđenja donijelo je ove godine neslužbeno hrvatsko prvenstvo u pokeru(CSOP) Natjecanje se sastojalo od dva dijela; momčadskog dijela u kojem je nastupilo 11 momčadi i pojedinačnog prvenstva gdje su za buy in od 5500 kuna nastupila 53 ponajbolja hrvatska poker igrača.

Momčadski dio se igrao 2 dana i u njemu je nastupilo 11 ekipa koje su se sastojale od 3 člana i 1 rezerve.
Za finalni stol drugog dana CSOP momčadskog prvenstva sjelo je najboljih 9 ekipa. Igralo se po sistemu da je svaki igrač iz ekipe igrao po jedan level od po 20 minuta, nakon čega bi ga zamijenio jedan od kolega iz ekipe. Svaka ekipa je nakon odigranog četvrtog levela igre imala pravo na jedan time out za dogovor u teškoj situaciji. Veliki početni stackovi od nekoliko stotina bb-a su kvalitetnijim ekipama za stolom davali veliku prednost i veliki manevarski prostor za kvalitetnu i maštovitu igru. U Interu smo za vrijeme cijelog turnira svjedočili vrhunskom turnirskom pokeru, odličnoj zabavi, velikim natkupima, odličnom navijanju s raila, nadmudrivanjima među dobrim prijateljima, te čak i nekim, za poker sasvim normalnim, tenzijama za stolom. Iako se većina sudionika međusobno poznaje vrlo dobro, turnir nije bio nimalo revijalnog karaktera, već su ga natjecatelji shvatili kao stvar velikog prestiža. Nakon nekoliko sati iscrpljujuće borbe stigli smo do 3-handed igre, odnosno do trenutka kada su preostalim ekipama bile zagarantirane novčane nagrade i medalje. Među posljednje 3 ekipe koje će se boriti za naslov plasirale su se ekipe: “TEAM POKERICA” u sastavu: Martin Šibl, Hrvoje Ivanović i Krešo Adžić, “MASTERS OF THE RIVER” u sastavu: Luka Vidović, Herman Vukušić, Siniša – Marin, te drugi dio teama pokerica, “LAW AND ORDER” u sastavu: Branimir Brunović, Hrvoje Mitrović i Frane Just.
Na početku superuzbudljive 3-handed igre, Team Pokerica je držala pristojno vodstvo po broju žetona u odnosu na preostale dvije ekipe, sa stackom od oko 150k. Iako su blindovi bili već prilično visoki, 2k/4k, niti jedna od ekipa u početku nije ulazila u preveliki rizik. Ključna ruka koja je odredila tijek susreta bila je zaista spektakularna i uistinu rijetko viđena za poker stolom. Za ekipu Law and Order se za stolom u tom trenutku nalazio Bicko, dok je za “majstore rivera” u vatri bio Veliki Mago. Ja sam se na blindovima 3k/6k odlučio na raise prija flopa do 15k, na što je Mago odgovorio 3-betom do 40k. Moja odluka nije bila teška te sam odigrao all in. Mago je bio prisiljen doplatiti još 40k, koliko mu je ostalo iza, te se sa A6 našao u iznimno teškoj situaciji. Nakon što je dealer okrenuo za mene idealni flop, K-10-2, “majstori rijeke” trebali su ni više ni manje nego pomoć poker bogova kako bi nastavili turnir. Nakon turna na kojem je došla 6 začuo se sa raila glas velikog Mitrice, “Never easy my friend”. Bez obzira na turn, nitko od prisutnih igrača, a niti brojnih railbirdova nije vjerovao u ono što će se desiti za samo nekoliko sekundi. Na riveru je došla još jedna 6 i bacila u potpuni delirij majstore rijeke, koji kao da su imali scenarij cijele priče pred sobom kada su smišljali ime za svoj team. S druge pak strane, Mitrica i Just pali su u strašnu nevjericu zbog handa koji je čak i njih, unatoč bezbroj handova koje su između sebe odigrali, ostavio potpuno bez riječi. Ja sam i dalje ostao u igri sa stackom od oko 50k, s kojim sam još realno mogao napraviti povratak u meč. Samo nekoliko ruku poslije odigrao sam all in sa Kd-8d, a jedan od majstora rijeke, Siniša, je platio sa A-9. Flop je došao još jednom kao naručen, 6d-7h-9d. Iako su pogodili top par na flopu, majstori rijeke su još jednom bili u lošijoj poziciji, budući da su morali izbjeći pola decka na slijedeća dva streeta. To su nekim čudom uspjeli, što je značilo da smo Mitrica, Just i moja malenkost završili natjecanje na 3. mjestu.

OSVAJAČI NAGRADA CSOP MOMČADSKO PRVENSTVO 2010:

1. TEAM POKERICA – Martin Šibl, Hrvoje Ivanović, Krešo Adžić – 20,000kn

2. MASTERS OF THE RIVER – Luka Vidović, Siniša-Marin, Herman Vukušić – 18,000kn

3. LAW AND ORDER – Branimir Brunović, Hrvoje Mitrović, Frane Just – 6,000kn

Nakon momčadskog dijela odigran je pojedinačni turnir u kojem sam došao do drugog dana i bio među vodećima po broju čipova. Međutim, kad sam platio all in reraise sa AK protivniku koji je imao A7 i na riveru izgubio zbog 7, počeo je moj pad od kojeg se nisam uspio oporaviti. Nakon 2-3 manja izgubljena pota bio sam prisiljen odigrati kao short stack all in s A7. Protivnik na blindovima je pronašao JJ koji su mu izdržali i bio je to kraj turnira za mene.
Na kraju mogu biti zadovoljan svojim nastupom unatoč ispadanju neposredno prije nagrada jel sam bio u izvrsnoj prilici da osvojim turnir ili bar uđem u nagrade ali mi je nedostajalo malo sreće. Završnicu turnira pratila je rtl televizija i prijenos se očekuje početkom srpnja.

Jučer je završetkom 5,000 + 500kn main eventa u casinu International uspješno priveden kraju Croatian Series of Poker – Spring Tour 2010. u organizaciji Hrvatske Lutrije.
Nagradni fond turnira dosegao je 265,000kn, samo 5,000kn manje u odnosu na prošlogodišnji turnir kojeg je osvojio Saša Zorc, a na kojemu je nastupilo 54 igrača.
Nastup na finalnom stolu izborili su Ivan Tokić, Dalibor Ivankić, Leonardo Matković, Ronald Čevid, Goran Mandić i Hrvoje Šimić.
U heads up dvoboju za naslov su nakon duge borbe ostali Goran Mandić i Hrvoje Šimić. Heads up je ponudio mnogo uzbuđenja i neizvjesnosti, a nakon čak 3 sata borbe pobjedu je odnio student iz susjedne BiH, Hrvoje Šimić (na slici). Uz naslov pobjednika jednog od najprestižnijih turnira na ovim prostorima, Hrvoje je osvojio ugodnih 106,000kn. Čestitke!
Uzbuđenja s finalnog stola, kao i komentare i izjave igrača moći ćete pogledati na RTL televiziji u subotu 3. srpnja.